Koža

Vodič kroz osnovne pojmove i funkcionalnosti kože, aktivnih tvari, ispravne njege i rutine. Ovaj priručnik objašnjava kako vaša koža upija hranjive tvari, zašto neki sastojci djeluju, a neki ne, kako najbolje provoditi rutinu i prilagođavati je, te kako kombinirati proizvode u njezi.   

Okoliš, potrošačke navike, način života i prehrana važni su kada se radi o tjelesnom zdravlju i ljepoti. Ljudsko tijelo je nevjerojatan, složen sustav s iznimnom moći samoregeneracije. Medicinska znanost ima izvanredne primjere kako su promjene načina života pomogle preokrenuti dijabetes, bolesti srca i brojna druga kronična stanja. Mnogi snažni antioksidansi prirodnog podrijetla mogu spriječiti i poništiti oštećenja od sunca i starenja uopće, a marljivo korištenje netoksičnih kozmetičkih proizvoda uvelike smanjuje toksični teret koji ugrožava naše zdravlje i zdravlje kože.

Za podršku normalnom funkcioniranju kože i prirodnog održavanja njezinog mladenačkog izgleda, prvo moramo naučiti kako koža funkcionira.

1. Koža

Koža, među svim ostalim organima, ima dubok učinak na opće zdravlje. Dvostruke je uloge; snažna je barijera protiv vanjskih čimbenika, a istovremeno je aktivno uključena u kontrolu imunološkog sustava. Osim toga, koža se smatra endokrinom žlijezdom koja proizvodi hormone i neurotransmitere. Jednako važno, zbog svoje vidljivosti, zdravlje i izgled kože utječu na samopouzdanje, mentalni status, društvene interakcije i ukupnu kvalitetu života.

Naša koža nevjerojatno je velik i složen organ. Prosječni kvadratni metar kože ima oko 220 žlijezda znojnica, 7 krvnih žila, 20 000 melanocita (pigmentnih stanica kože) i više od 500 živčanih završetaka. Budući da je debela samo 2 milimetra, koža odlično obavlja svoj posao štiteći nas od vanjskih utjecaja iz okoline, održavajući konstantnu tjelesnu temperaturu, upijajući sunčevu energiju i pretvarajući je u vitamine dok nas štite od UV zračenja. Ona skladišti masti i vodu, oslobađa se otpada te prima i šalje senzacije.

Koža se sastoji od tri glavna sloja: epidermisa čiji je važni gornji sloj stratum corneum (rožnati sloj), dermisa i hipodermisa. Svaki sloj djeluje u skladu s ostalima. Koža se neprestano obnavlja, a sve što izbacuje njezine funkcije iz ravnoteže utječe na sve slojeve istovremeno. Vaša koža stalno je u pokretu. Stanice kože rađaju se duboko u njoj samoj, migriraju na površinu tijekom razdoblja od dva do četiri tjedna, a zatim služe kao debeo i gust keratinozni sloj prije nego što se skine.

1.1. Biologija kože: kako smo ranije napisali, koža se sastoji od različitih staničnih slojeva dizajniranih po uzorku cigla pa žbuka, a svaki sloj čine:

  • Proteini:

-keratin: čini vanjski sloj kože, stvara čvrstoću i pomaže u zaštiti barijere.

-kolagen: dugolančana aminokiselina odgovorna za zaštitu od bora i finih linija.

-elastin: čini elastično vezivno tkivo, nalazi se u dermisu. Odgovoran je za strukturu kože. Niske razine uzrokuju boranje i opuštanje kože.

  • Lipidi:

-ceramidi: žbuka koja pomaže u zadržavanju vlage i spajanju stanica.

  • Peptidi:

-lanci aminokiselina koji signaliziraju ili daju upute stanicama kako da strukturalno funkcioniraju

  • Nukleinske kiseline:

-molekule koje čine DNA

1.2. Građa kože

a) Epidermis: vanjski sloj kože odgovoran za zaštitu od oštećenja iz okoliša. Ne sadrži krvne žile pa za isporuku hranjivih tvari i odlaganje otpada ovisi o dermisu. Sastoji se od 5 slojeva:

- Stratum corneum (rožnati sloj)- sastoji se od mrtvih stanica koje su migrirale iz donjih slojeva, a to su keratinocit (cigla) i epidermalni lipidi (žbuka) pod koje se podrazumijevaju ceramidi, masne kiseline i lipidi

-onemogućuje prodiranje bakterija u dublje slojeve kože, štiti osjetljive, donje slojeve od abrazije i trenja, te sprječava njihovu dehidraciju

- Stratum lucidium (svijetli sloj)- tanki sloj malih stanica koji propušta svjetlost i nalazi se samo u debeloj koži na dlanovima i tabanima

-Stratum granulosum (zrnati sloj) – izrazito važan sloj za zdravlje kože. Sastavljen je od lamelarnih granula (mjehurići specijalizirani za prijenos lipida). Sadrži lipide kojima opskrbljuje stratum corneum i stratum lucidum. Upravo ti lipidi čine kožnu barijeru kako bi se spriječila dehidracija. Ovaj sloj oštećujemo retinoidima (skupni naziv za vitamin A i njegove derivate) i drugim agresivnim sastojcima, najčešće agresivnim pilinzima i tretmanima

-Stratum spinosum (trnasti sloj) - sastavljen je od keratinocita (prevladavajući tip stanica u epidermi), dezmosoma (međustanični spojevi, isprepliću se i jačaju vezu među stanicama, preveniraju trganje kože) i Langerhansovih stanica (dentrične stanice koje ispiru bakterije i strane čestice). U ovom sloju stanice keratinocita mijenjaju svoj oblik i počinju njegovu sintezu

-Stratum basale (bazalni sloj) – najniži sloj epidermisa, mjesto gdje se stvaraju nove stanice kože. Sastavljen je od keratinocita, melanocita (stanice koje proizvode pigment kože) i Merkelovih stanica (djeluju kao osjetni receptor). Svi keratinociti nastaju u ovom sloju. Ovdje se nalaze matične stanice kože

b) Dermis: sastoji se od debelog, vaskularnog sloja kože koji leži ispod epidermisa. Njegova funkcija je proizvodnja kolagena i elastina te opskrba epiderme hranjivim tvarima i krvlju. Kategoriziran je u dva različita sloja:

Retikularni sloj:  sastoji se od snažnog kolagenskog vezivnog tkiva
Papilarni sloj: sadrži živce i kapilare

Dermis se sastoji od:

  • fibroblasta - stanice koje sintetiziraju kolagen i elastin
  • kolagena - dugolančana aminokiselina koja čini 75% kože, odgovoran je za zaštitu od bora i finih linija
  • elastina - protein odgovoran za strukturu i potporu koži 
  • glikozaminoglikana - ravni polisaharidni lanci važni za hidrataciju i razinu vlage u koži. Sastoji se od hijalurona, glikoproteina i proteoglikana
  • živaca
  • krvnih žila
  • folikuli dlake 
  • žlijezda lojnica 

c) Hipodermis: najdublji sloj kože sastavljen uglavnom od masnog i vezivnog tkiva. Djeluje kao zaštitni sloj protiv udaraca i ozljeda. Radi na očuvanju energije i održavanju unutarnje temperature tijela.

 

Mnogo je razloga zbog kojih se stanice u rožnatom sloju ne odvajaju uvijek onako redovito i potpuno kao što bi trebale. Ponekad sebum (prozirna voštana tvar sastavljena od lipida) postane ljepljiviji, pa se stanice kože grupiraju nakon što dospiju na površinu. Ponekad nove bakterije i gljivice na površini kože čine stanice sklonijima prekomjernom rastu, pa stvaraju deblji sloj na vrhu kože. Ova suha i istrošena kora starih stanica počinje pucati i ljuštiti se, a koža izgleda neujednačeno i bez sjaja. U ovom trenutku mogu izbiti akne jer mrtve stanice kože, u kombinaciji s bakterijama i oksidiranim sebumom, začepljuju pore, izazivajući upale.

Za većinu ljudi pravilna njega kože počinje odgovarajućom hidracijom. Naša koža savršeno se može održavati hidriranom. Njezina površina održava se mekom i vlažnom zahvaljujući sebumu i prirodnom hidratantnom faktoru (NMF). Sebum djeluje kao prirodni omekšivač i barijera. Mnogi brendovi, pa i liječnici, inzistiraju na čišćenju koje potpuno zaustavlja proizvodnju sebuma. Umjesto promicanja dobre navike njege koja eliminira mrtve stanice kože i nakupljene bakterije, ovo jako čišćenje bazirano na izotretioninu (lijek koji se prvenstveno koristi za liječenje teških akni), skida vitalnu tekućinu s naše kože i uništava prirodne sposobnosti kože da se čisti i revitalizira putem staničnog vlaženja.

NMF - natural moisturizing factors (prirodni hidratizirajući faktori)

Ponekad koža može biti zategnuta i ljuskava. Tada barijera masnoće kože gubi svoju učinkovitost, najčešće zbog hladnog i suhog okoliša tijekom zime. Umjesto da pustimo kožu da prilagodi proizvodnju sebuma, prekrivamo ju sintetičkim, masnim filmom, odnosno fizičkom blokadom. Povrh ovog filma stavljamo dodatne slojeve voska, petrokemikalija, talka i boje u obliku šminke. Kako bismo uklonili ovu hermetičku masku, kožu površinski tretiramo aktivnim tvarima i deterdžentima koji uništavaju prirodni hidratantni faktor (NMF), ostavljajući kožu ranjivom.

Dok sebum zadržava vlagu u koži, NMF održava kožu hidratiziranom. Uobičajeno mišljenje da hidracijska krema dodaje vodu koži je zapravo miskoncepcija. Ovlaživač djeluje tako što sprječava ili smanjuje isparavanje vode iz kože što joj omogućuje rehidraciju iznutra. NMF čini široka skupina sastojaka koji uključuju aminokiseline, natrijev PCA, razne šećere, minerale i peptide. Zajedno s prirodnim lipidima u koži (ceramidi, kolesterol, glikozaminoglikani), NMF održava površinu kože zaštićenom i gipkom.

Sadržaj vode u vanjskom sloju kože obično iznosi oko 30 posto; taj postotak drastično se podiže nakon što kožu tretiramo određenim skin identical ovlaživačima koji jačaju sposobnost zadržavanja vode, poput hijaluronske kiseline, ceramida i PCA. Kako bi pomogle u očuvanju vode, stanice kože sadrže masti i masne kiseline koje zadržavaju vodu u molekulama i pružaju vodootpornu barijeru koja sprječava transepidermalni gubitak vode - TEWL.


TEWL

TEWL označava stalno kretanje vode kroz epidermu koja zatim isparava u okolnu atmosferu. Čimbenici okoline kao što su vlažnost, temperatura, godišnje doba i sadržaj vlage u koži mogu utjecati na TEWL. Naša koža postaje suša kako starimo jer nakon četrdesete godine života gubi dio svojih međustaničnih lipida. Tada je važno hraniti kožu koja stari tvarima koje nalikuju uljima kože. Hidracijske kreme za stareću kožu moraju biti masnije, ali ne teže. Esencijalne masne kiseline i omega kiseline uvelike pomažu koži zadržati vlagu, a budući da su prirodne, naša ih koža rado prihvaća, što u konačnici znači manje iritacija.


Mikrobiota: Biotički kožni sustav - mikrobiom

Na površini naše kože živi kožni mikrobiom u kojemu se nalaze milijarde malih sićušnih bakterija. Zanimljivo je to što postoji više bakterijskih stanica nego stanica kože. Navedeni mikroorganizmi sudjeluju u modulaciji imunosnog odgovora te se, osim u epidermisu, nalaze i u dermisu i potkožnom tkivu. Postoje dokazi da promjene sastava mikrobiote kože kod ljudi mogu pokrenuti imunosne poremećaje i posljedično upalne procese. Mikrobiom i koža stvaraju kiseli omotač koji štiti od prodora patogena. Razni čimbenici iz okoliša mogu negativno utjecati na ravnotežu mikrobioma kože poput promjena pH kože, UV zračenja ili starosti. Ukoliko je mikrobiom promijenjen, to može pridonijeti bolesti kože ili promjenama u strukturi kože (poput suhe, osjetljive kože) ili upalnih kožnih bolesti (poput atopijskog dermatitisa ili akni). Obilježja mikrobioma kože vezana su uz strukturu kože i njezinih slojeva (epidermisa, dermisa i dubljeg potkožnog tkiva) koji zajedno čine barijeru za vanjske patogene. Lokalna primjena probiotičkih bakterija ima izravan lokalni učinak na mjestu promjena kože tako što povećava prirodne obrambene barijere kože. Probiotici, žive korisne bakterije na našoj koži, mogu proizvesti antimikrobne peptide koji pogoduju kožnim imunosnim odgovorima i uklanjanju patogena.

Prebiotici su hrana dobrim bakterijama koje čine naš kožni mikrobiom, a istodobno inhibiraju loše, patogene bakterije. Postbiotici su novi pojam u znanosti i još nema znanstveno prihvaćene definicije, a odnosi se na aktivne nusprodukte, lizate probiotičkih bakterija (antimikrobni peptidi, kratko-lančane masne kiseline). Probiotički lizati su komadići probiotičkih bakterija koji posjeduju blagotvorne učinke probiotika stabilnijih u formulaciji. Beta-glukan je najčešći postbiotik korišten u formulacijama te je ujedno i najaktivniji. Kao i kod crijeva, zdravlje kože ovisi o pravilnoj ravnoteži dobrih i loših bakterija. Kliničke studije pokazale su da prebiotička, probiotička i postbiotička njega kože može značajno povećati populaciju dobrih bakterija, smanjiti upalu i crvenilo, pomoći u uravnoteženju pH vrijednosti kože i ojačati barijeru. Biotički kožni sustav destabiliziramo krivom njegom.

Proizvodi s antibakterijskim sredstvom, agresivni pilinzi, vruća voda, sredstva za čišćenje kože koja se pjene (sulfati) dovode do neravnoteže i nepovoljnih kožnih manifestacija (akne, crvenilo, ubrzano starenje kože). S obzirom da su barijera i mikrobiom integrativno povezani, znamo da na mikrobiom utječemo i lipidima, ceramidima i antioksidanasima poput silimarina ili punog spektra vitamina C. Takve tvari podržavaju koncept biotičke ravnoteže. Međutim, njega, čak i s najboljim aktivnim tvarima i formulacijom, ponekad ne može dati puni potencijal koži. Drugim riječima, koži to nije dovoljno. Tu postaje jasno da je uz poznate aktivne tvari potrebno ciljano uvoditi prebiotike, probiotike i postbiotike u njegu. Danas bi oni trebali biti must have svake ispravne rutine.